ALERGOTESTIRANJE

Kožni alergotest predstavlja direktno unošenje alergena u kožu ispitanika radi utvrđivanja alergijskog statusa.
Postoje tri tipa kožnih testova koji se koriste prilikom alergološkog ispitivanja:
1. Ubodni „ prick“ test – koristi se za ispitivanje alergijskih reakcija koje su
posredovane IgE antitijelima. Najčešće se koristi zbog svojih prednosti u odnosu
na druge kutane alergotestove. Ovaj test je brz, jeftin, jednostavan za izvođenje,
visoke je senzitivnosti i specifičnosti i nosi veoma mali rizik od sistemskih
neželjenih reakcija.
2. Intradermalni test – koristi se za ispitivanje alergijskih reakcija posredovanih IgE
antitijelima i reakcija kasnog tipa preosjetljivosti. U odnosu na „prick“ test ima
nešto veći rizik sistemskih neželjenih reakcija i rjeđe se izvodi.
3. „Patch“ test – koristi se za ispitivanje kontaktne preosjetljivosti i za neke druge
oblike kasne preosjetljivosti.
U pulmologiji se najčešće koristi ubodni „prick“ alergotest.
Indikacije za „prick“ test:
1. alergijski rinitis/rinokonjunktivitis/rinosinuzitis/konjunktivitis
2. bronhijalna astma
3. atopijski dermatitis
4. alergijske reakcije na hranu koje se manifestuju anafilaksom, neposrednom
akutnom urtikarijom ili akutnim ekcemom
5. stanja u kojima se sumnja da je u osnovi patofiziološkog mehanizma IgE
posredovana reakcija
6. rjeđa stanja kao što je alergijska bronhopulmonalna aspergiloza, eozinofilni
ezofagitis, eozinofilni gastroenteritis
Situacije u kojima se „prick“ test obično ne radi :
1. nespecifični kožni osip bez karakteristika atopije
2. hronična urtikarija bez anamnestičkih podataka o eventualnoj alergiji
3. intolerancija na hranu bez alergijskih manifestacija ( kao što je sindrom
iritabilnog kolona)
4. ispitivanje učinka alergijske imunoterapije
5. reakcija na respiratorne iritanse ( dim, pare, parfemi itd.)
Kontraindikacije:
1. difuzne kožne promjene ( test se mora izvesti na zdravoj koži)
2. težak dermatografizam
3. nesaradnja ispitivane osobe
4. anafilaktična reakcija unazad 6 sedmica (zbog relativne deplecije IgE)
U slučaju da postoje kontraindikacije za izvođenje testa može se uraditi detektovanje
specifičnih IgE antitijela u krvi ispitanika.
Relativne kontraindikacije:
1. srednje teška i nestabilna astma
2. trudnoća
3. novorođenčad (ne postoje starosna ograničenja za izvođenje kožnog
alergostestiranja, ali koža male djece i starijih osoba pokazuje slabiju reakciju.
Ranije je starosna granica bila tri godine.)
Tehnika izvođenja testa:
Alergeni i lancete za kutani alergotest

Flomasterom ili hemijskom olovkom se prvo označe mjesta na kojima će se
aplicirati rastvori alergena. Označavanje se vrši prethodno dogovorenim oznakama
(brojevi ili nazivi ispitivanih alergena). Test se obično izvodi na podlaktici. Razmak
između pojedinačnih alergena mora biti minimalno 2-3 cm. Ukoliko se test ne može
izvesti na podlaktici, može se izvoditi i na koži leđa. Na označena mjesta se stavlja po
kap rastvora, počev od negativne kontrole i završava se sa pozitivnom kontrolom. Za
svaki alergen se koristi posebna lanceta, da ne bi došlo do kontaminacije. Lancetom se
vrši plitak ubod ne dublje od 1 mm. Obriše se višak rastvora i očitavanje reakcije se vrši
nakon 15-20 min.
Najčešći grupni alergeni na koje se vrše kožna testiranja su:
• Kućna prašina + Dermatophagoides pteronyssiumus (Grinja kućne prašine)
• Dlaka – Krzno životinja (dlaka psa, dlaka mačke, krzno kunića, runo ovce, dlaka
krave, dlaka svinje, dlaka konja)
• Perje (perje kokoši, perje guske, perje patke, perje ćurke)
• Biljna vlakna (pamuk, lan, konoplja, morska trava, kukuruzovina, slama)
• Polen trava (Alopecurus pratensis – livadni repak, Agrotis alba – rosulja,
Anthoxanthum odoratum – mirisavka, Cynodon dactylon – zubaca, Dactylis
glomerata – oštrika, Festuca elatior – livadna vlasulja, Lolium perenne – ljulj,
Phleum pratense – livadna mačica, Poa pratensis – livadna vlasnjača, Secale
cereale – raž, Triticum sativum – pšenica, Zae mays – kukuruz)
• Polen korova (Ambrosia elatior – limundžik, fazanuša, Artemisia vulgaris – divlji
pelin, Solidago canadensis – zlatnica, Rumex acetosella – kiselica, Plantago
lanceolata – trputac, Parietaria Judaica – crkvina, Taraxacum officinale –
maslačak, Urtica Dionica – kopriva)
• Polen drveća (Corylus avellana – lijeska, Betula verrucosa – bijela breza,
Sambucus nigra – bazga, Tilia cordata – lipa, Pinus nigra – crni bor, Robinia
pseudoacacia – bagrem, Salix alba – bijela vrba, Populus alba – topola, Platanus
acerifolia – platana, Alnus incana – joha siva, Qurcus robur – hrast lužnjak,
Aesculus hippocastanum – divlji kesten)
• Polen drveća mediteranskog područja (Olea europea – maslina, Quercus ilex –
česmina, Pinus nigra dalmatica – dalmatinski crni bor, Pinus halapensis – alepski
bor, Cupressus sempervirens – čempres, Carpinus orientalis – bjelograbić)
• Gljivice (Alternaria alternata, Aspergillus fumigatus, Aspergillus niger)
• Insekti (pčela, osa, stršljen)
Očitavanje i interpretacija rezultata
Prvo se mjere pozitivna i negativna kontrola. Da bi test bio validan ne smije biti
reakcije na negativnu kontrolu ( negativnu kontrolu čini rastvor u kome su rastvoreni
alergeni). Ukoliko postoji reakcija na negativnu kontrolu test treba odbaciti kao
nevalidan zbog dermografizma i nemogućnosti pravilnog očitavanja reakcije. U tom
slučaju se test može ponoviti nakon 14 dana.
Da bi se test bio validan mora postojati pozitivna reakcija ( minimalno 3 mm) na
pozitivnu kontrolu ( rastvor histamina). Manja reakcija na pozitivnu kontrolu ili odsustvo
reakcije se može naći u stanjima kada je pacijent koristio medikamente koji imaju
antihistaminsko dejstvo ili u slučaju nepravilnog izvođenja testa.
Ubodni “prick” alergotes

Kao i kod svih testova i kod kutanog alergotesta postoji mogućnost postojanja
lažno pozitivnih i lažno negativnih rezultata. Može postojati pozitivan kutani alergotest
na ispitivani alergen a da pacijent nema razvijene simptome alergije. U ovom slučaju se
radi o atopiji ali se alergološko oboljenje još nije razvilo.
Rezultati alergotesta se moraju tumačiti u sklopu anamnestičkih podataka i
fizikalnog pregleda. Kutani alergotest doprinosi postavljanju tačne dijagnoze i
identifikuje uzročni alergen. Na taj način pomaže u razlikovanju alergijskih i
nealergijskih oboljenja. Nakon identifikacije uzročnog alergena senzibilisanoj osobi se
daju konkretni savjeti o načinu izbjegavanja uzročnog alergena, preporučuju se
odgovarajući lijekovi ili hiposenzibilizacija.